Prikazani su postovi s oznakom ljubav. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom ljubav. Prikaži sve postove

27.4.22

NEKAKO S PROLJEČA

 



Nekako s proljeća,

Uvjek meni doluta

Neka čežnja tamna,

Tiha mudrost davna.

Spuštam ja stare kofere

Na perone sudbine,

To je miris zrelih godina,

Moja kaput baš je težak,

najdraža.

Nekako s proljeća,

Ja se sjetim starih drugova.

Probude se u meni

Svi derneci pijani.

Tad nosim stare cipele,

one znaju moje ulice.

To je boja crnoponoćna,

Moji koraci baš su teški,

najdraža.

I opet taj osećaj samoće,

Kad neće nikog mene krene i hoće.

I opet mrakom svoje pjesme bojim,

pijan od želje za usnama tvojim.

Sav sam ti od ludila,

Nekako s proljeća.

Nekako s proljeća,

Sjeti mene nepravda,

Na pobjede, poraze,

I sve lažne obzire.

Napravim račun praštanja,

Popijem pusta maštanja.

To je ukus ljepog kajanja.

Moji kapci baš su teški.

najdraža.

Nekako s proljeća,

Noć mi oči otvara.

Nemam san da uhvatim,

Nema dana da ne izgubim.

A hoću da te vodim ja,

Tragom sunca, jugom maslina,

To je dodir tvojih bedara.

Moja duša, baš te voli,

najdraža.

I opet taj osećaj samoće,

Kad neće nikog mene krene i hoće.

I opet mrakom svoje pjesme bojim,

pijan od želje za usnama tvojim.

Sav sam ti od ludila,

Nekako s proljeća.

Sav sam ti od ludila,

Nekako s proljeća.

Sav sam ti od ludila,

Bez tebe, s proljeca.


Zlatko Zlaja Arslanagić


Vjerujem da mnogi od nas na prolječe doživljavaju buru u svojim grudima,čudan osječaj u stomaku.Bar je sa mnom takav slučaj.Bude tu i starih ljubavi i prošlih vremena mladosti.nekad zapadnem u melanholiju,nekad dobijem energetski naboj,boster sa kojim ubacim u brzinu više.Nekad se tu znalo i dobro popiti uz sve te osječaje.Ove godine ne,valjda sam došao u godine kada mi i ne treba alkohol da bih svu to intenzivno doživio i kanalizovao u nekom pravcu.Slušajući neku staru muziku iz moje mladosti sjetio sam se mnogo toga čak i napisao neke stihove o kojima ću opširnije drugi put,nešto možda i osvane barem na ovom blogu.

Naravno treba biti Umjetnik ko Zlaja pa to sve pretočiti u gore napisanu pjesmu.Umjetnost.Mogu zamisliti koje je on bostere trpio .


IZGUBLJENA GENERACIJA

Gdje nestade mojih sedamnaest godina.


Slušajući neku "staru" muziku iz moje mladosti uz neke nove stihove uz sav boster u mojim venama a možda i krizu srednjih godina shvatio sam da je mnogo toga od sječanja izgubljeno u ratnoj magli.Ostali su neki inserti kratki trenuci od par sekundi,valjda(nadam se) zauvijek urezani u mozak,prvi poljubac,par izlazaka sa njom,prvom ljubavlju,klupa u parku

Naša Klupa  je bila u boji drveta i mislim okrenuta na suprotnu stranu ali tu odmah preko staze


šetalište....

Naše šetalište Brčko


Ostalo je,kao i ona,nestalo u ratnom vihoru.

Dan prije rata sa svojih sedamnaest godina bio sam "zakleti pacifista",bukvalno smo noć prije protestvovali protiv rata u našem gradu i nevino živjeli.Sledeći dan sam se probudio u uniformi(figurativno jer nismo imali ni oružija ni uniformi) boreći se za opstanak .Ovog prolječa nakon tačno trideset godina od svega toga osječam kao da sam zaspao te aprilske noći i probudio se danas sa izgubljenih trideset godina,još uvijek u uniformi,sa pregršt snova u glavi i prespavanih 30 godina.Natjeran da vodim pogrešne ratove,da ratujem za goli život.Pitam se gdje nestade mojih sedamnaest godina???


GDJE JE OTIŠLA ONA


Našao sam i nju,na netu.Daleko je od Bosne,što bi mi rekli na drugom kraju svijeta.Hvala bogu živa,udata i sa par klinaca u dvorištu i čini mi se kao da nam djeca liče,kao da su braća i sestre.Čini mi se,ili umišljam.Kako bi bilo da su naša....


O svemu tome počeo sam pisati i roman,bila bi to dobra knjiga.Ako prolječe potraje u mojim grudima možda nešto i bude od toga.A o pjesmama ćemo drugi put.


Pogledajte i

Da se malo nasmijemo


                                                Bajram šerif mubarek olsun

Z A Š T O

  Zašto kao Bosanac(namjerno upotrijebljeno veliko B a o tome ću u nekom drugom prilikom) nisam navijao za reprezentaciju naših susjeda Hrva...