Prikazani su postovi s oznakom rat. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom rat. Prikaži sve postove

27.4.22

NEKAKO S PROLJEČA

 



Nekako s proljeća,

Uvjek meni doluta

Neka čežnja tamna,

Tiha mudrost davna.

Spuštam ja stare kofere

Na perone sudbine,

To je miris zrelih godina,

Moja kaput baš je težak,

najdraža.

Nekako s proljeća,

Ja se sjetim starih drugova.

Probude se u meni

Svi derneci pijani.

Tad nosim stare cipele,

one znaju moje ulice.

To je boja crnoponoćna,

Moji koraci baš su teški,

najdraža.

I opet taj osećaj samoće,

Kad neće nikog mene krene i hoće.

I opet mrakom svoje pjesme bojim,

pijan od želje za usnama tvojim.

Sav sam ti od ludila,

Nekako s proljeća.

Nekako s proljeća,

Sjeti mene nepravda,

Na pobjede, poraze,

I sve lažne obzire.

Napravim račun praštanja,

Popijem pusta maštanja.

To je ukus ljepog kajanja.

Moji kapci baš su teški.

najdraža.

Nekako s proljeća,

Noć mi oči otvara.

Nemam san da uhvatim,

Nema dana da ne izgubim.

A hoću da te vodim ja,

Tragom sunca, jugom maslina,

To je dodir tvojih bedara.

Moja duša, baš te voli,

najdraža.

I opet taj osećaj samoće,

Kad neće nikog mene krene i hoće.

I opet mrakom svoje pjesme bojim,

pijan od želje za usnama tvojim.

Sav sam ti od ludila,

Nekako s proljeća.

Sav sam ti od ludila,

Nekako s proljeća.

Sav sam ti od ludila,

Bez tebe, s proljeca.


Zlatko Zlaja Arslanagić


Vjerujem da mnogi od nas na prolječe doživljavaju buru u svojim grudima,čudan osječaj u stomaku.Bar je sa mnom takav slučaj.Bude tu i starih ljubavi i prošlih vremena mladosti.nekad zapadnem u melanholiju,nekad dobijem energetski naboj,boster sa kojim ubacim u brzinu više.Nekad se tu znalo i dobro popiti uz sve te osječaje.Ove godine ne,valjda sam došao u godine kada mi i ne treba alkohol da bih svu to intenzivno doživio i kanalizovao u nekom pravcu.Slušajući neku staru muziku iz moje mladosti sjetio sam se mnogo toga čak i napisao neke stihove o kojima ću opširnije drugi put,nešto možda i osvane barem na ovom blogu.

Naravno treba biti Umjetnik ko Zlaja pa to sve pretočiti u gore napisanu pjesmu.Umjetnost.Mogu zamisliti koje je on bostere trpio .


IZGUBLJENA GENERACIJA

Gdje nestade mojih sedamnaest godina.


Slušajući neku "staru" muziku iz moje mladosti uz neke nove stihove uz sav boster u mojim venama a možda i krizu srednjih godina shvatio sam da je mnogo toga od sječanja izgubljeno u ratnoj magli.Ostali su neki inserti kratki trenuci od par sekundi,valjda(nadam se) zauvijek urezani u mozak,prvi poljubac,par izlazaka sa njom,prvom ljubavlju,klupa u parku

Naša Klupa  je bila u boji drveta i mislim okrenuta na suprotnu stranu ali tu odmah preko staze


šetalište....

Naše šetalište Brčko


Ostalo je,kao i ona,nestalo u ratnom vihoru.

Dan prije rata sa svojih sedamnaest godina bio sam "zakleti pacifista",bukvalno smo noć prije protestvovali protiv rata u našem gradu i nevino živjeli.Sledeći dan sam se probudio u uniformi(figurativno jer nismo imali ni oružija ni uniformi) boreći se za opstanak .Ovog prolječa nakon tačno trideset godina od svega toga osječam kao da sam zaspao te aprilske noći i probudio se danas sa izgubljenih trideset godina,još uvijek u uniformi,sa pregršt snova u glavi i prespavanih 30 godina.Natjeran da vodim pogrešne ratove,da ratujem za goli život.Pitam se gdje nestade mojih sedamnaest godina???


GDJE JE OTIŠLA ONA


Našao sam i nju,na netu.Daleko je od Bosne,što bi mi rekli na drugom kraju svijeta.Hvala bogu živa,udata i sa par klinaca u dvorištu i čini mi se kao da nam djeca liče,kao da su braća i sestre.Čini mi se,ili umišljam.Kako bi bilo da su naša....


O svemu tome počeo sam pisati i roman,bila bi to dobra knjiga.Ako prolječe potraje u mojim grudima možda nešto i bude od toga.A o pjesmama ćemo drugi put.


Pogledajte i

Da se malo nasmijemo


                                                Bajram šerif mubarek olsun

27.3.22

NISAM JA

 Nisam pisao neko vrijeme,svo ovo stanje u Bosni mi je bilo probudilo malo PTSP-a pa sam se morao skloniti na neko vrijeme.Ukratko udario sam po igricama,gradio farme i sl :).U međuvremenu je se zaratilo ali u Ukrajini čekah da to Rusi završe za par dana ,al ne daju se Ukrajinci m.... im njihovu :).

Putin se zabrino pa počeo raketama da lupa,samo da ne pritisne i ono crveno dugme.

U svom poslu sam često imao posla i sa totalnim ludacima pa iz iskustva znam ne treba ih ljutiti previše a Biden bogami pretjera pa najavi i Putinovu smjenu.Jbg,staro pa to ne zna šutjeti.

U Bosni kao i oko ostalih pitanja i oko toga se ne slažemo .jedni su za Ukrajinu drugi su za Rusiju treći,treći su po onoj staroj latinskoj Divide et impera malo za jedne malo za druge.


EUFOR


Sve je dobro dok se ne puca,ovdje.Mi smo svoje valjda odradili 90-ih.jesmo li?

EUFOR se vozika po Bosni,bili su neki dan i u mom komšiluku,u kupovini.Mislim koga će oni jadni da brane,il da napadaju.Podsjete me na Holanđane u Srebrenici......


HOLANĐANI


Oni su kažu dok su "branili" Srebrenicu u svoje smeće namjerno bacali ostatke hrane i onda snimali kako se Bošnjaci bore za to smeće dok su ga bacali negdje u jarugu.Kaže vozač kamiona sa smećem,nisu dali da se istresa dok oni ne bi kamere namjestili da snime"predstavu".Trebamo li opet čekati da nam djeca gladna hodaju,samo da se ne puca.Opet me hvata,odoh igrat igrice.

Z A Š T O

  Zašto kao Bosanac(namjerno upotrijebljeno veliko B a o tome ću u nekom drugom prilikom) nisam navijao za reprezentaciju naših susjeda Hrva...